LEGEND
- Učlanjen(a)
- 06.08.2009
- Poruka
- 24.424
LOVAČKI OBIČAJI Uvod
U dugoj istoriji lovstva, oblikovali su se lovački običaji i navike, koje čuvamo i upotpunjujemo i danas, jer su sastavni deo kulture i narodnog identiteta. Lovački običaji su deo tradicije i zato ih poštujemo i negujemo.
Naši lovački običaji su sastavni deo kulture srednje-evropskih naroda. Za lovačke običaje se odlučujemo u različitim prilikama, oni treba da daju osnovni ton susretima lovaca, zavisno od prigode. To mogu biti vesela druženja, kada smo srećni zbog uspeha društva, lovačke organizacije, pojedinačnog uspeha zajedničkog lovačkog druga ili sopstvenog uspeha. U drugoj prilici smo ozbiljni, ponosni i srećni jer proslavljamo jubilej naše lovačke organizacije i dodeljujemo priznanja zaslužnim lovcima. Sa lovačkim drugovima, u lovačkom domu, nakon uspešnog završetka lovačkih aktivnosti, zajedno se veselimo i pevamo.
Poseban lovački običaj je bratimljenje lovačkih organizacija. To je svečani čin, kojim se obeležava dugogodišnja, uspešna saradnja lovačkih organizacija. Prilikom bratimljenja potpisuje se svečana povelja o bratimljenju, koja reguliše buduće odnose organizacija.
U lovu su osećanja jaka, jer se lovcu čini da dodiruje prirodu i samu suštinu života. U životu, na žalost, nastupaju i teški i turobni trenuci, kada se opraštamo od lovačkog druga. Kada učestvujemo na proslavi ili na pogrebu, primereno događaju, usklađujemo svoje ponašanje. Različite događaje i okolnosti prate odgovarajući lovački običaji.
Kultura naroda se odražava i u lovačkim običajima, koji su sastavni deo narodnih običaja i navika. Kultura lovca se jasno i javno prikazuje na priredbama, na kojima se predstavljaju lovački običaji i navike, ali i u svakodnevnom životu. Svako je odgovoran za sopstveno ponašanje. Lovačka organizacija koja organizuje lov ili priredbu, odgovorna je za kulturni nivo izvođenja i pokazanu lovnu kulturu, a time i lovac koji organizaciju vodi.
Ne smemo prepuštati slučaju organizaciju lovačkih druženja. Izvođenje treba da vodi lovac koji odgovorno primenjuje lovačka pravila i običaje, zna da samostalno vodi postupak ili predstavu, dajući joj primeren ton podređen cilju organizovanja. To je zahtevan posao, koji može savladati lovac koji je vešt u javnim nastupima, koji zna stvoriti atmosferu u svim rasponima osećanja, zavisno od događaja i običaja
U dugoj istoriji lovstva, oblikovali su se lovački običaji i navike, koje čuvamo i upotpunjujemo i danas, jer su sastavni deo kulture i narodnog identiteta. Lovački običaji su deo tradicije i zato ih poštujemo i negujemo.
Naši lovački običaji su sastavni deo kulture srednje-evropskih naroda. Za lovačke običaje se odlučujemo u različitim prilikama, oni treba da daju osnovni ton susretima lovaca, zavisno od prigode. To mogu biti vesela druženja, kada smo srećni zbog uspeha društva, lovačke organizacije, pojedinačnog uspeha zajedničkog lovačkog druga ili sopstvenog uspeha. U drugoj prilici smo ozbiljni, ponosni i srećni jer proslavljamo jubilej naše lovačke organizacije i dodeljujemo priznanja zaslužnim lovcima. Sa lovačkim drugovima, u lovačkom domu, nakon uspešnog završetka lovačkih aktivnosti, zajedno se veselimo i pevamo.
Poseban lovački običaj je bratimljenje lovačkih organizacija. To je svečani čin, kojim se obeležava dugogodišnja, uspešna saradnja lovačkih organizacija. Prilikom bratimljenja potpisuje se svečana povelja o bratimljenju, koja reguliše buduće odnose organizacija.
U lovu su osećanja jaka, jer se lovcu čini da dodiruje prirodu i samu suštinu života. U životu, na žalost, nastupaju i teški i turobni trenuci, kada se opraštamo od lovačkog druga. Kada učestvujemo na proslavi ili na pogrebu, primereno događaju, usklađujemo svoje ponašanje. Različite događaje i okolnosti prate odgovarajući lovački običaji.
Kultura naroda se odražava i u lovačkim običajima, koji su sastavni deo narodnih običaja i navika. Kultura lovca se jasno i javno prikazuje na priredbama, na kojima se predstavljaju lovački običaji i navike, ali i u svakodnevnom životu. Svako je odgovoran za sopstveno ponašanje. Lovačka organizacija koja organizuje lov ili priredbu, odgovorna je za kulturni nivo izvođenja i pokazanu lovnu kulturu, a time i lovac koji organizaciju vodi.
Ne smemo prepuštati slučaju organizaciju lovačkih druženja. Izvođenje treba da vodi lovac koji odgovorno primenjuje lovačka pravila i običaje, zna da samostalno vodi postupak ili predstavu, dajući joj primeren ton podređen cilju organizovanja. To je zahtevan posao, koji može savladati lovac koji je vešt u javnim nastupima, koji zna stvoriti atmosferu u svim rasponima osećanja, zavisno od događaja i običaja