Laslo Blašković

Učlanjen(a)
10.07.2010
Poruka
2.773
Laslo Blašković (Novi Sad, 25. jun 1966) je srpski književnik.

64570_kulasloblaskovic2_f.jpg


Biografija

Diplomirao je jugoslovensku književnost i srpskohrvatski jezik na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu, gde je priveo kraju i poslediplomske studije i bio biran u zvanje asistenta u naučno-istraživačkom radu na predmetu Kulturna istorija 19. veka, kao i u projektu Srpski biografski rečnik Matice srpske. Bio je stipendista Vojvođanske akademije nauka i umetnosti (1990—1991) i austrijskog KulturKontakta (2008).
On je radijski i televizijski pisac, urednik u Književnoj zajednici Novog Sada i novosadskom Kulturnom centru.
Bio je glavni urednik časopisa za književnost i teoriju „Polja“ od 2000. do 2007. godine. Član je Uredništva edicije „Prva knjiga“ Matice srpske i glavni i odgovorni urednik izdavačke delatnosti Srpskog narodnog pozorišta u Novom Sadu. Takođe je direktor i glavni i odgovorni urednik Kulturnog centra Novog Sada.
Oženjen je, otac dvoje dece.

Nagrade

Dobitnik je književnih nagrada:

  • Pečat varoši sremskokarlovačke (za najbolju pesničku knjigu mladih jugoslovenskih autora, 1988);
  • Matićev šal (za najbolju knjigu poezije na srpskohrvatskom jeziku u 1989. godini);
  • Knjiga godine Društva književnika Vojvodine (za najbolji vojvođanski roman u 1997. godini);
  • Nagrade Srpske akademije nauka i umetnosti iz Fonda „Branko Ćopić“ (za najbolji srpski roman u 2005. godini);
  • nagrade Stevan Sremac (za najbolju knjigu priča ili roman u 2007. godini);
  • književne stipendije Fonda „Borislav Pekić“ (za projekat romana Madonin nakit, 2001).
Godine 2008, u okviru međunarodnog projekta Sto slovenskih romana, Blaškovićev Madonin nakit uvršten je među deset najboljih srpskih romana napisanih nakon pada Berlinskog zida i biće preveden na sve slovenske jezike.

Članstvo

Član je Srpskog PEN-centra (od 2004. godine, a za člana Upravnog odbora izabran 2006. godine). Jedan je od osnivača Srpskog književnog društva (član Društva od 2001, a član Upravnog odbora i predsednik Komisije za međunarodnu saradnju od 2003. godine). Od 1988. godine član je Društva književnika Vojvodine (član Upravnog odbora i sekretar od 1992. do 2000. godine). Od 2002. do 2006. godine bio je predsednik Upravnog odbora Studentskog kulturnog centra u Novom Sadu. Član Upravnog odbora Fonda Todor Manojlović.

Učešća

Bio je učesnik i umetnički direktor književnih kolonija u Kanjiži i Čortanovcima, kao i učesnik međunarodnih i regionalnih konferencija i festivala u Beogradu, Novom Sadu, Ohridu, Budimpešti, Sarajevu, Budvi, Podgorici, Ljubljani, Bledu, Banja Luci,... Bio je art-direktor i autor teorijskog koncepta manifestacije Svetski dan poezije 2007. godine u Kulturnom centru Beograda i član Organizacionog odbora 1. Međunarodnog festivala proze u Novom Sadu (2007. godina).Učesnik Evropskih književnih susreta u Sarajevu 2007. godine (u organizaciji Francuskog kulturnog centra André Malraux). U više navrata učestvovao na Međunarodnim susretima pisaca u Beogradu, Trgu pjesnika u Budvi, sajmovima i salonima knjiga u Beogradu, Novom Sadu, Herceg Novom, Nišu, Podgorici, Sofiji, Lajpcigu, kao i na Struškim večerima poezije u Makedoniji.
Organizator međunarodnih skupova u Novom Sadu i u nekoliko gradova Vojvodine posvećenih delima mađarskog književnika i tadašnjeg predsednika Svetskog PEN centra Đerđa Konrada (1994), kao i srpskim književnim klasicima Milošu Crnjanskom (1993) i Aleksandru Tišmi (2004).

Dela

Objavio je knjige pesama:

  • Žene pisaca, KOV, Vršac, 2006,
  • Jutarnja daljina, Stylos, Novi Sad, 2002,
  • Životi bacača kocke, Prosveta, Beograd, 1997,
  • Ritam-mašina, Četvrti talas, Novi Sad, 1991,
  • Crvene brigade, Bratstvo-jedinstvo, Novi Sad, 1989,
  • Zlatno doba, Matica srpska, Novi Sad, 1987. i
  • Gledaš, Matica srpska, Novi Sad, 1986.
Objavio je sledeće romane:

  • Turnir grbavaca, Geopoetika, Beograd, 2007,
  • Madonin šperk (na slovačkom, prevod Karol Hmel), Kalligram, Bratislava, 2006,
  • Adamova jabučica, Narodna knjiga, Beograd, 2005,
  • Madonin nakit, Filip Višnjić, Beograd, 2003,
  • Mrtva priroda sa satom, Stubovi kulture, Beograd, 2000,
  • Svadbeni marš, Stubovi kulture, 1997.
  • Imenjak, Prometej, Novi Sad, 1994,
  • knjigua eseja Kraj citata, Prometej, Novi Sad, 2007.
Tekstovi Lasla Blaškovića prevođeni su na mađarski, rumunski, bugarski, slovački, slovenački, ukrajinski, poljski, engleski, francuski jezik...


Izvor: Wikipedija
 
Natrag
Top